Otvorena ili zatvorena kuhinja: koja je funkcionalnija i lakša za održavanje?
- Foto: Ron Lach, Pexels
Jedna od najvećih organizacijskih promjena u interijerima počela je sredinom 20. stoljeća, kada kuhinje postaju dio dnevnog bloka stambene jedinice, open space prostori direktno povezani s boravkom i blagovaonicom.
Ta se promjena prvenstveno dogodila kako bi kuhar ili kuharica napokon mogli sudjelovati u obiteljskom druženju, a ne biti odvojeni u zasebnoj prostoriji. Roditelji su za vrijeme kuhanja sada dobili veću kontrolu nad aktivnostima svoje male djece. Primanje gostiju postalo je druženje uz kuhinjski otok dok se hrana priprema i sve je dobilo manje formalnu formu.
Time što su kuhinje sada važan i velik dio našeg reprezentativnog dijela stana, postalo nam je jako važno kako su one dizajnirane.
Otvorene kuhinje danas su standard, ali...
Današnji sve manji stambeni prostori više ne dopuštaju olako mogućnost odvajanja kuhinje u zasebnu prostoriju, a i stanovi u višestambenih zgradama projektiraju se tako kako bi maksimalno zadovoljili opću organizacijsku shemu, lakše prilagodljivu različitim korisnicima. No čak i da nije tako, vrlo je vjerojatno da bi većina ljudi još uvijek izabrala otvorene kuhinje.
Otvorene kuhinje danas kao da se pokušavaju spojiti sa zidom, stvoriti nevidljivu pozadinu, skoro pa izići opet iz prostorije. Fronte više nemaju ručkice, kuhinjske radne plohe ne podnose odlaganja kuhinjskih aparata, sve želimo sakriti.
Iako danas standard, otvorene kuhinje u stvarnosti ne ispunjavaju svoju funkciju u potpunosti.
Niti najjača napa ne može spriječiti širenje mirisa i malih čestica masti čitavim prostorom dnevnog bloka, a sav nered nastao za vrijeme kuhanja u potpunosti je izložen pogledima svih prisutnih.
Zašto odabrati zatvorenu kuhinju?
Zatvorene kuhinje lakše se organiziraju jer se više oblikuju kao radni pogon nego kao izložbeni primjerak. Veličina spremišnog prostora drastično se povećava zbog više zidne površine uz koju se mogu organizirati elementi. Unošenjem kuhinjskog pribora, vidljivih kuhinjskih aparata, lonaca, posuđa, začina i namirnica ona postaje živa, a ne neuredna, kako inače može djelovati ako je dio dnevnog bloka.
Mirisi tijekom kuhanja ne šire se cijelim boravkom i nećemo osjetiti miris riblje juhe u zavjesama još danima nakon obroka. Prskanje masnoće i ulja nije toliko dramatično kada oko ploče za kuhanje nisu parket ili visoki stolci koji su uobičajeni uz otok. Također, prljavi tanjuri i pribor mogu mirno pričekati na radnim plohama do kraja druženja s gostima, a da stol ili otok ispred nas nije zatrpan i zakrčen. U zatvorenoj kuhinji sve postaje lakše za održavanje i očuvanje.
Postoji i varijanta organizacije prostora u kojoj kuhinja i blagovaonica dijele istu prostoriju, dok je dnevni boravak odvojen u drugu. Time se cijeli ritual kuhanja i zajedničkog objedovanja u potpunosti odvaja od prostora boravka, koji tako postaje isključivo zona odmora i obiteljskog druženja.
S jedne strane, ovakav pristup omogućuje funkcionalno vrlo čistu organizaciju prostora, budući da se mirisi, čestice masti i svakodnevni nered zadržavaju izvan prostora koji ima reprezentativniju ulogu. Obiteljski život pritom se prirodno koncentrira oko stola za blagovanje – djeca ga koriste za učenje, igru ili kreativne aktivnosti dok roditelj kuha, pa ta prostorija, osim kuhinje, postaje i svojevrsni mali laboratorij za igru i zabavu. S druge strane, dnevni boravak tako postaje površinom manji i intimniji, a blagovanje i zajednički obroci poprimaju opušteniji, manje formalan karakter. Takva atmosfera može biti vrlo ugodna za obiteljsku dinamiku, ali nije idealna za ugošćivanje ili formalnija druženja.
Na kraju dana, dobro uređen i organiziran prostor nije onaj koji je savršena kulisa za fotografiju u časopisu, nego onaj koji ispunjava svoju svrhu, koji vam olakšava život i koji vam ne postaje teret dok ga koristite. Možda je vrijeme da zatvorenim kuhinjama ponovno pružimo priliku da zasjaju i u novom dobu.
