Martina Palić: „Ključ u ruke“ nije ključ za bezbrižnu renovaciju
- Foto: Lea Kuhar
Martina Palić je pravnica, influencerica, vlasnica malog brenda, supruga i mama iz Zagreba. Ova zaljubljenica u interijere i DIY projekte poznata je po svom Instagram profilu mako.hr i lifestayle portalu Makoland, gdje kroz autentičan i topao pristup dijeli ideje i inspiraciju za uređenje doma.
Martinu smo imali prilike upoznati na ROCKWOOL panelu (G)radi kako treba, održanom početkom lipnja u Zagrebu. U društvu arhitektica Ive Klepo Lepur i Iskre Krznarić, podijelila je s okupljenima, a potom i s našim portalom, osobno iskustvo sa zahtjevnom rekonstrukcijom obiteljske kuće u zagrebačkoj Dubravi.
Iskreno je progovorila o izazovima na gradilištu, od nepredviđenih statičkih situacija do prekida suradnje s prvim izvođačem, kao i manjkavostima modela "ključ u ruke". Otkrila nam je kako je pravovremenim angažiranjem sudskog vještaka spasila projekt, zašto nije pristajala na kompromise pri izboru kvalitetne izolacije te kako je, preuzimajući dio radova u svoje ruke, uspjela dovesti dom do same faze useljenja.
<<< Više o ROCKWOOL panelu i tome zašto se rekonstrukcije ne isplate baš svaki put pročitajte u našem tekstu Arhitektice savjetuju: Rekonstrukcije su poput kinder-jajeta, ne preskačite sistemski pregled kuće!
Obično u projekt uđeš s idejom da što prije kreneš kako bi se što prije uselio, a pritom nisi svjestan da ako uzmeš koji mjesec više za pripremu da će to značiti puno manje muke i puno manje potrošenog novca poslije. Jesi li sad toga svjesna?
Rekla bih da mi nismo propustili tu pripremnu radnju, problem je samo bio što smo mi saznali to sve što trebamo za vrijeme određenih radova. Kuća je bila pregledana, u njoj se živjelo, sve je bilo uredno, međutim, ovdje su bile - statički gledano - gotovo neobjašnjive situacije.
Kuća nimalo nije stradala u potresu. Sve je izgledalo savršeno. Zašto? Mi smo kuća u sendviču, vrlo uska. Statičari su dolazili, pregledavala se dokumentacija itd., ali nije bilo naznaka da je to tako loše kao što je na kraju ispalo. Tako da, s naše strane, mi ne bismo tu mogli puno toga promijeniti.
Ono što mi jesmo napravili i što bih sugerirala svakome da možda čak odmah napravi je šlicanje elemenata na zidovima, stropovima i u podovima, da vidimo s čime se bavimo i što tu (ne)treba raditi. Također, važno je ukazati povjerenje stručnom kadru koji će vam sugerirati što stvarno treba promijeniti u kojem segmentu i onda posljedično utvrditi cijenu te rekonstrukcije.
Kada i kako ste odabrali izvođače radova?
Izvođače smo odabrali vrlo rano, otprilike pola godine prije nego li smo krenuli s radovima. Međutim, u kući je u to vrijeme živio netko tko je morao srediti drugi objekt kako bismo mogli krenuti s radovima.
U početku smo imali jako ugodnu komunikaciju s izvođačima. Oni su u toj prvoj fazi – kad se skidala žbuka i slično - bili odlični, sve je bilo bajno i po dogovoru, sve dok se nisu zahuktali oni vidljivi radovi.
Mislim da je tu najveći problem: tek na sredini radova vidiš pravu sliku i shvatiš problem s izvođačima.
U jednom trenutku si shvatila da moraš promijeniti izvođača.
Izvođač je na naše veliko iznenađenje napustio gradilište jer smo mi kao investitori bili nezadovoljni s radovima. Nije bilo suprotna situacija; uredno smo plaćali radove.
U trenutku kad je taj izvođač napustio gradilište, mi smo de facto ostali bez ikoga tko bi radio na kući. Došli smo u situaciju da nam trebaju kompletno novi izvođači s obzirom na to da smo inicijalno dogovorili “ključ u ruke”.
Što bi savjetovala ljudima sad iz ove perspektive, kako odabrati izvođača?
Pravno gledano, "ključ u ruke" je super konstrukcija, međutim, u praksi jako loše funkcionira pogotovo zato što imate situacije gdje su izvođači vlasnici tzv. jednokratnih tvrtki, pri čemu je za jako puno njih odgovornost nešto što se baca u vjetar.
"Ključ u ruke" može opstati samo u situaciji kad imate tvrtku od povjerenja i s godinama iskustva, tvrtku koja će ustrajati u svojoj odgovornosti. Takve je danas na tržištu u Hrvatskoj jako teško naći, pogotovo za male objekte jer se velike tvrtke ne žele njima baviti. Kao u našem slučaju, tada vam preostaju obrtnici ili vlasnici malih tvrtki koji će ofrlje napraviti posao.
Koja je razlika između pojma "ključa u ruke" i onoga što predstavlja u realnosti?
"Ključ u ruke" ispada kao jako skuplja verzija zato što plaćaš jednu osobu da plati provizije svim onim podizvođačima s kojima radi. Međutim, problem je u tome što to nije provedivo u djelo jer ta osoba ne snosi odgovornost za sve njih, a pravilo je da bi trebala.
"Ključ u ruke" može ponuditi netko tko stvarno ima 10 radnika i izvodi sve radove.
Apsolutno. Nama je bio problem to što takvih nije bilo u ponudi kada smo tražili kao izvođača tvrtku s određenim godinama iskustva, kredibilitetom i vlastitim radnicima. Malo je takvih koji su voljni raditi kućicu od 150 kvadrata. Naravno da ima velikih tvrtki koje rade velike projekte, no mi njima nismo bili zanimljiva publika.
I u trenutku kad vas izvođač napušta, vi zovete sudskog vještaka.
Kad su nas izvođači napustili, uzeli smo sudskog vještaka kako bi se utvrdila situacija na gradilištu, što (ne)valja i što dalje moramo poduzeti. Kuća je bila bez prozora i vrata, upadala je kiša, snijeg, kisnula nam je garaža u kojoj je bila oprema vrijedna desetke tisuća eura, tako da smo trebali što prije nastaviti s radovima.
Mi smo angažirali sudskog vještaka kad je sve krenulo nizbrdo i mislim da nam je to bila najbolja moguća odluka jer sad sve ove kasnije razgovore vodimo znatno drugim tonom.
Pozvali ste sudskog vještaka preko javnog bilježnika. U principu, da nije bilo tako hitno, bilo bi puno bolje da ste vještaka zvali preko suda?
Da samo išli preko suda vjerojatno bi to zahtijevalo manje komunikacije u sporu, ali s druge strane, postupak bi bio puno sporiji, a nama je u tom trenutku bilo jako važno da što prije spasimo kuću i izbjegnemo veću štetu.
Javni bilježnik u principu radi isto što i sud. Oni su danas za puno toga povjerenici suda. Na primjer ostavina: nekad je to radio sud, danas to rade javni bilježnici kako bi se rasteretilo sudstvo.
Javni bilježnik je pozvao sudskog vještaka da napravi vještačenje i vještak je odradio taj posao jednako kao što bi ga odradio da ga je sud pozvao. Javni bilježnik daje vještaku dodatnu pravnu vrijednost i potvrđuje stanje na gradilištu.
Poučena iskustvom, da danas krećeš u ovoj projekt, što bi napravila drugačije?
Angažirala bih arhitekta s iskustvom u rekonstrukcijama jer je to ipak jedan poseban životni tijek gradnje. Mi smo imali odličnu arhitekticu, ali više s iskustvom u novogradnji nego u rekonstrukcijama. Također, žao mi je što smo statičara angažirali po preporuci izvođača.
Kao investitor sam razmišljala kako pomoći izvođaču da se situacija lakše i brže riješi. Ideja je bila: statičar i izvođač vrlo usko surađuju, super je da su već povezani.
Nama se, međutim, dogodio jedan vrlo ružan scenarij koji se ne bi smio događati. Drugim riječima: statičar bi trebao biti neovisan o onome tko ga je preporučio.
Ne tvrdim nužno da ovaj naš statičar nije, ali trenutačno je situacija takva da dotični gospodin ne želi s nama komunicirati.
Gdje si stavila ROCKWOOL kamenu vunu?
Svugdje, izuzev dijela gdje su rasteri za grijanje, a kad nađemo izvođača, stavit ćemo je i na fasadu. Problem je što kad im kažete da imate kamenu vunu, traže pet puta skuplju cijenu.
Ulaganje je veliko, ali ja ću sada - koliko god netko tvrdio da se kuhinja trajno stavlja - radije uzeti IKEA kuhinju koju kasnije mogu sama promijeniti. Zid ne mogu. Meni je ta ROCKWOOL kamena vuna napravila ogromnu razliku, nevjerojatnu transformaciju objekta.
Kako sam u istoj kući prije živjela, kao investitor sam znala da je njezina najveća boljka izolacija. Mi smo u kući u nizu, doslovno smo u sredini. Kuća je jako uska, čuješ jedne i druge susjede. Uz to smo u blizini prometnice, od krova naniže imamo lim. Sa svih strana čuješ sve, strašno nešto. Nisi siguran dopiru li zvukovi izvana ili iznutra. Tu se dogodila prekretnica.
Izvođač me krenuo uvjeravati u nešto za što smo se mi, sva sreća, barem donekle informirali – da ne želimo najosnovniju izolaciju, da ne želimo izolaciju koju je njemu najlakše postaviti i koja je njemu najpovoljnija jer je bio ugovoren „ključ u ruke“. Inzistirali smo na onome što je na kraju krajeva i bilo ugovoreno, a to je bila kamena vuna upravo zato što smo znali da tu kompromisa nema.
Tu su krenule veće turbulencije s izvođačem i tu smo se razišli. Nakon toga smo uzeli novog izvođača koji nije imao apsolutno dvojbe oko toga, dao je svoje opaske vezano uz to u kojem segmentu i kako, ali nas je podržao i izveo je ono što smo mi predstavili kao našu želju.
Doslovno smo od zida do zida odlučivali s kojom izolacijom i s kojom debljinom idemo te smo na određenim dijelovima kao što su kotlovnica i zid prema susjedu išli s maksimalnom debljinom kamene vune.
Bila bi preporuka i da pokušamo napraviti što više toga samostalno.
Najsretnija sam u trenutačnoj fazi radova gdje jako puno toga radim sama. Barem znam kako je nešto napravljeno i znam da je za nedostatke krivo moje neznanje i nestručnost, iako - iskreno govoreći - nema ih toliko puno koliko bi čovjek očekivao za jednu pravnicu koja postavlja parket na primjer.
Ali ja za sebe neću reći da sam parketar jer sam postavila jednu sobu parketa, a na današnjem tržištu puno je onih koji će se takvima predstavljati. Problem je kad meni na gradilište dođe netko tko se predstavlja kao struka, a posao napravi loše.
Totalno si se zainatila.
Pukao mi je film jer ne mogu nikoga naći. Cijene su takve kakve jesu. Ti sa svojim normalnim primanjima ne možeš riješiti ovakve stvari, to košta nerealno previše. Što god ti netko došao raditi, nije normalno da u jednom danu zaradi 6.000 eura.
Bilo tko se može predstavljati kao izvođač strašno ozbiljnih radova. Pričamo o čovjeku koji se bavi djelatnošću od koje ljudi mogu stradati, a ta osoba nema na računu više od dva eura i postoji. To su stvari koje ne bi trebale postojati! Mi ne prodajemo olovke i bojice, već pričamo o građevinskoj djelatnosti koja je iznimno specifična, o ozbiljnoj djelatnosti s dalekosežnim posljedicama. To bi morale moći raditi isključivo tvrtke koje imaju iskustva, znanja, a danas to može raditi bilo tko.
Ti i ja možemo otvoriti tvrtku.
Meni je moj prvi izvođač rekao: Ja prije 10 godina nisam znao što je bauštela. Takav čovjek danas nekome zida kuću.
I nemamo nikakav certifikat.
Ti ne možeš otvoriti obrt za zlatara ako nemaš majstorski ispit, a građevinske radove ti može raditi bilo tko.
U kojoj su sada fazi radovi?
Pred useljenjem smo, nadam se da smo do kraja godine unutra. Mi nismo mogli rušiti tu kuću, niti sam ja osobno bila za to.
Ja sam sentimentalna osoba. To je moja obiteljska kuća uz koju me vežu brojne uspomene. U njoj sam provela predivno djetinjstvo i mladost. Sagradio ju je moj djed, a danas u njoj žive moja djeca i meni je predivno da smo se mi vratili u tu kuću. Mijenjam i ja narativ jer mi nije cilj svojom pričom toliko uplašiti ljude da sad svi krenu rušiti kuće i graditi nove pod pretpostavkom da je adaptacija jednako "smrt".
