Leti, leti – fasada: Mi građevinari moramo bolje!
- Foto: Tajana Josipović/Index.hr
Na računalu Bojana Milovanovića postoji folder od nekoliko gigabajta. Sadržaj: primjeri loše gradnje prikupljeni tijekom posljednjih 15-ak godina. Dobar dio njih odnosi se na leteće fasade i krovove.
„Postoji primjer zgrade na kojoj je četiri puta odletjela fasada: 2015., 2017., 2019. i posljednji put 2020. godine. Skoro svake dvije godine, za marčane bure odletio je dio fasade s jedne škole u Splitu. A tek krovovi! Letjeli su i u ljeto 2023. godine za vrijeme one velike oluje, a i sad za ovog posljednjeg nevremena u Zagrebu. Vidjeli smo na portalima kako leti komad limenog krova niz ulicu, prolaznik je jedva izvukao živu glavu."
"Ljute me takve situacije jer smatram da mi građevinari moramo bolje“, komentira naš sugovornik.
Lekcija sa Savice: fasada koja je postala vijest i kritika novogradnje
Bojan Milovanović je izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Drži niz kolegija, ali za temu našeg razgovora najvažniji su Građevinska fizika i Energetska obnova zgrada.
Gledamo fotografije oštećene fasade jedne novoizgrađene zgrade na Savici. Obišle su medije kao primjer materijalne štete uzrokovane posljednjim snažnim nevremenom u Zagrebu, ali i kao vizualni komentar na dugogodišnju boljku našeg građevinarstva – loše izvođenje radova.
„Kada se dogodi jedno ovako nevrijeme, prvo što čovjek pomisli: Najvažnije da nitko nije nastradao od palih krovova, u ovom slučaju fasade. Na sreću, ponovno smo izbjegli veću tragediju, šteta je samo materijala, mada, ne bih bio u koži ljudi koji borave u ovoj zgradi. Po meni, ovdje je problem izvođenje koje, gledajući fotografije, nikako nije bilo u skladu s preporukama proizvođača toplinsko-fasadnih sustava“, kaže Milovanović.
Što se dogodilo s fasadom zgrade na Savici, analiziramo u nastavku.
Problem 1: ako su proračun i izvođenje bili dobri, fasada nije trebala odletjeti
Postoji norma za proračun konstrukcija - Eurokod 1, a koja definira opterećenja snijegom, temperaturom, vjetrom... Za Zagreb Maksimir definirana je osnovna brzina vjetra (10-minutni srednjak) vb = 25 m/s (90 km/h) te udari vjetra do 50 m/s (180 km/h). Statičar koji je proračunao tu zgradu – njezinu konstrukciju i ETICS sustav, trebao je proračunati s tim brzinama vjetra, ističe profesor.
„Je li on tako izračunao, ne znam jer nisam vidio projekt. Ako je fasada proračunavana, vjerujem da je to bilo s ovim brzinama vjetra. Izvođači su se trebali držati projekta, a za provjeru izvodi li se korektno je opet zadužen nadzorni inženjer. Ako je sve bilo po P.S.-u, ta fasada nije trebala odletjeti jer je najjači udar vjetar koji se dogodio bio oko 96 km/h, dok je srednja brzina vjetra (10-minutni srednjak) bila 15,3 m/s (55 km/h). Drugim riječima, vjetar je bio duplo slabiji od onoga na koji se zgrade moraju proračunavati.”
Problem je, nastavlja Milovanović, što se često proračuna samo primarna konstrukcija zgrade, bez proračuna - između ostalog - ETICS sustava, prozora, ili pak pokrova, jer „nema potrebe, majstor zna, on će to riješiti…”
„Ovdje je svakako odgovornost na izvođaču i stručnom nadzoru koji su, ako nije bilo provjere fasade od strane statičara, trebali u skladu sa zakonom upozoriti investitora i zahtijevati da se projekt dostavi.“
Problem 2: broj pričvrsnica i tiplanje
„Ono što bode oči je da izolacijske ploče nisu dobro pričvršćene. Ove bijele točke koje se vide po mineralnoj vuni, to su mehaničke pričvrsnice, tiple kako se kaže u žargonu, a koje se postavljaju upravo iz razloga kako bi se spriječio pad ETICS sustava uslijed djelovanja vjetra“, naveo je u nastavku Milovanović.
Objašnjava nam: Tiple se moraju dimenzionirati, što je zadatak statičara. Njihov broj ovisi o visini zgrade, specifičnoj lokaciji zgrade, djelovanju vjetra, interakciji strujanja vjetra s drugim zgradama gdje se očekuje povećano djelovanje vjetra jer ovdje se, kaže Bojan, doslovno dogodilo veliko usisavanje inducirano jakim vjetrom. Broj ovisi i o vrsti podloge na koju se hvata ta pričvrsnica, kao i samoj kvaliteti pričvrsnice.
Nadalje, postoje i preporuke proizvođača i Hrvatske udruge proizvođača toplinsko fasadnih sustava (HUPFAS) o načinu pričvršćenja toplinske izolacije za podloge. Pa tako HUPFAS preporučuje tzv. W shemu pričvršćenja koja pokazuje kako se točno trebaju postavljati pričvrsnice u slučaju kada je toplinsko-izolacijski materijal mineralna vuna.
„Prema preporuci proizvođača vi trebate šest do osam pričvrsnica po metru kvadratnom, što znači da morate imati barem tri pričvrsnice po jednoj ploči mineralne vune. Na fotografiji vidimo kako su u ovom slučaju postavljene jedna, eventualno dvije pričvrsnice, što nikako nije u skladu s preporukama. Vidi se da je potiplano u sredini ploče te na dijelovima - iznad srednjeg prozora - između dviju ploča. Mineralna vuna je mekana na rubovima i zato se tipla 5 cm od njih, u suprotnom tipla neće držati. Na rub se tiplaju ploče stiropora, ali čak i da se radilo o stiroporu, ovo nije dobro potiplano“, objašnjava Milovanović.
Ako postoji preporučeni način tiplanja, npr. W shema, zašto se onda ne izvodi prema njoj? Razlog: ušteda i neznanje, možda aljkavost.
„Razlika između tiplanja jedne i tri tiple je manje od 10 minuta. Kad imate 5.000 tipli za pričvrstiti, tih 10 minuta razlike pretvara se u nekoliko dana, gdje onda pokušate uštedjeti na vremenu. Problem je i neznanje. Ne znaju izvođači, a na žalost ne znaju ni oni koji su trebali ovo zaustaviti na vrijeme - nadzorni inženjeri i inženjeri gradilišta. Naši nadzorni inženjeri fokusirani su na druge važne i neophodne stvari, a ovo je situacija o kojoj vrlo rijetko uče na fakultetima i stručnim usavršavanjima i jednostavno ne znaju.
Od 250 studenata koji su upisali Građevinski fakultet ove godine, kolegije na kojima govorim upravo o ovakvim detaljima, slušalo je 25 studenata.“
Problem 3: postavljena mineralna vuna različitih proizvođača?
Jedna od stručnih preporuka je i da se na ovakve zgrade ugradi cijeli sustav jednog proizvođača, jer sustav je taj koji je ispitan na djelovanje vjetra, tuče... zato se i naziva ETICS sustav.
Ukoliko se ugrađuju komponente različitih proizvođača, iako su one kvalitetne, konačan sustav ne mora nužno biti dobar, to je davno prepoznato i zbog toga se kod ispitivanja dokazuju svojstva cjelokupnog sustava.
„Na fotografijama vidimo mineralnu vunu u tri različite boje. Ne znam čija je točno, ali sumnjam da se ovdje ne radi o sustavu od jednog proizvođača te da on kao takav nije ispitan.“
Problem 4: loša priprema podloge i ljepljenje mineralne vune na istu
Profesor Milovanović detektira i da podloga nije dobro pripremljena.
„Postoji nešto što se zove temeljni predpremaz – grund i beton bi se trebao grundirati, tj. pripremiti. Na fotografijama se vidi da nije grundirano jer grund obično bude u crvenkastoj boji, toga ovdje nema, beton je siv. A s obzirom da je i dio ploča mineralne vune odletio zajedno s ljepilom, očigledno nije uspostavljen dobar kontakt ljepila i betona.“
Također, vuna nije dobro lijepljena za podlogu.
„U smjernicama HUPFAS-a i u preporukama proizvođača sustava naznačeno je kako bi se trebalo nanositi ljepilo. Dakle, u slučaju ručnog nanošenja, rubno-točkasta metoda – na svakoj ploči po svim rubovima i tri točke u sredini, odnosno 40 posto površine ploče treba biti premazano ljepilom. To se, sudeći prema fotografijama, u ovom slučaju nije dogodilo“, procjenjuje Milovanović .
Problem 5: loša priprema mineralne vune za armaturni sloj
Armaturni sloj predstavlja najvažniji element sustava jer mu daje otpornost na vanjske utjecaje, stoga ga je potrebno nanijeti posebno oprezno, uz strogo pridržavanje pravila struke.
U sustavima s toplinsko-izolacijskim pločama od mineralne vune između nanošenja sloja za izravnavanje i armaturnog sloja potrebno se pridržavati određenog vremena sušenja koje je propisao proizvođač sustava.
„Postoji postupak kako se mineralna vuna priprema: ljepilo se utiskuje u mineralnu vunu u tankom sloju i tek onda ide mrežica. Na postavljenu vunu dolaze još četiri sloja raznih materijala. Ovdje se nešto dogodilo jer se armirajući sloj – staklena mrežica i završna žbuka koja je otpala dolje – definitivno nije vezala za mineralnu vunu. Nije bilo prionjivosti između tog armirajućeg sloja i same mineralne vune.“
Problem 6: loše postavljanje mineralne vune oko prozora
Dodatno, neovisno o problematici vezanoj uz predmetnu građevinsku štetu, iz fotografija je vidljivo još nekoliko pogrešno izvedenih detalja.
„Vidi se da mineralna vuna nije dobro i prema smjernicama proizvođača postavljena oko prozora. Niti su sami prozori dobro ugrađeni –s vanjske strane prozora nema ugrađene tzv. RAL trake s kojom bi se osigurala vodonepropusnost spoja.“
Proizvođačima je dosta: vrlo često nije do materijala, već do lošeg izvođenja
Smjernice HUPFAS-a na koje se Milovanović poziva u analizi postoje upravo kako bi se osiguralo što kvalitetnije projektiranje i izvedba ETICS sustava.
„Proizvođači okupljeni u udruzi odlučili su napraviti smjernice upravo iz razloga zato što su oni bili ti koji su u ovakvim situacijama zaprimali reklamacije. Krivio se materijal, a ne loše izvođenje. Shvatili su da troše svoje vrijeme, novac i druge resurse na rješavanje nečega što su izvođači krivo napravili te da ih moraju početi obrazovati za ugradnju svojih sustava. Prije 12 godina izdali su prve smjernice, a postoje i nove iz 2025.“
Problem je u novcu: struka pokušava preživjeti
Profesor Milovanović želi istaknuti:
„Ima odličnih, jako dobrih izvođača, majstora koji paze što i kako rade jer im je bitna kvaliteta. S druge strane, ima i loših izvođenja i ona su, nažalost, često dominantna u medijskom prostoru. Više je loše izvedenih radova nego onih kvalitetnih. Definitivno ima jako puno problema, kako na novim zgradama, tako i u energetskim obnovama zgrada. Unazad 15-ak i više godina konstantno se srozava kvaliteta, od projektiranja do izvođenja naših građevina.“
Slaže se da bi unutar strukovnih udruženja drastične primjere trebalo pozvati na red i na određen način sankcionirati, ali problem je puno kompleksniji i ide dublje od pukog kažnjavanja.
„Ne bih „skakao“ na svoje kolege iz struke. Oni vrlo često pokušavaju preživjeti. Cijeni li se usluga nadzora od strane investitora, korisnika? Ne onako kako bi trebala. Zbog toga nadzor mora imati nekoliko gradilišta, ali on fizički ne može biti na svima njima. Ako on ne može prodati svoju uslugu nadzora investitoru kojemu se 5.000 eura čini skupo, dok je istovremeno kuću platio 400.000 eura, to onda nije samo problem struke.“
Slična je priča i s projektiranjem, dodaje.
„To su vrlo često copy-paste rješenja, detalji se ne rješavaju kako bi trebali. I ovdje je problem u novcu. Niske cijene projektiranja i kratki rokovi znače da morate brzo završiti projekt da biste se prebacili na sljedeći jer doslovno morate preživjeti u sustavu koji je na takav način postavljen. U svakom slučaju, moral struke i odgovornost trebaju postojati te se ovakvi nedostaci u izvođenju ne smiju događati.“
Inzistirati na kvaliteti koja proizlazi iz edukacije i znanja
Poruka: U gradnji moramo inzistirati na kvaliteti! I to onoj koja proizlazi iz edukacije i znanja.
„Moramo paziti koje tvrtke uzimamo – one koje imaju određene reference, ljude koji znaju raditi. Ako su to mali obrtnici, da to budu majstori obrtnici koji imaju položene majstorske ispite, certifikate proizvođača jer oni dokazuju da je ta osoba prošla određenu izobrazbu, a vrlo često su te izobrazbe koje proizvođači provode kvalitetne.“
Ne smije se zaboraviti i na nužnost educiranja stranih radnika.
„Znam da postoji nedostatak radnika, da uvozimo radnu snagu, ali moramo inzistirati na tome da i ta radna snaga dobije odgovarajuće obrazovanje jer vrlo često su to ljudi koji se prvi put susreću s nekim od sustava kojima gradimo u Hrvatskoj“, zaključuje izv. prof. dr. sc. Bojan Milovanović.
Zahvaljujemo portalima Index.hr i DNEVNIK.hr na ustupljenim fotografijama zgrade oštećene u nevremenu
