In memoriam Boris Morsan: Dragi profesore, hvala vam na svemu
- Foto: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
U 84. godini preminuo je Boris Morsan, arhitekt, umirovljeni sveučilišni profesor i jedan od osnivača Hrvatske komore arhitekata.
Odlazak profesora Borisa Morsana ostavlja prazninu u arhitektonskoj struci, ali njegova ostavština živi kroz generacije studenata kojima je usadio hrabrost i vjeru u vlastiti stvaralački glas.
Emotivno prisjećanje na lik i djelo profesora Morsana s našim su portalom podijelili njegovi nekadašnji studenti - arhitekti Leona Kordiš i Robert Gradečki te vodstvo Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac (DAGGK), čiji je dugogodišnji pridruženi član bio pokojni profesor Morsan.
Arhitektica Leona Kordiš: Bio je utočište gdje nestaje svaka nesigurnost
Profesor Boris Morsan uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu i sjećanju. Iako sam imala tu “nesreću” da mi je bio mentor samo na jednoj radionici, ta mi se radionica projektiranja poslovne zgrade toliko urezala u pamćenje da me, na neki način, odredila.
Njegovo mentorstvo – makar tada kratko – ohrabrilo me, inspiriralo i ulilo mi snažno stvaralačko samopouzdanje koje do tada nisam imala u tolikoj mjeri.
Sjećam se kao da je bilo jučer: odveo je cijelu grupu studenata na kiparski odjel Likovne akademije, gdje smo upoznali studente kiparstva. Svaki student arhitekture izabrao je suradnika. Vrlo je brzo prepoznao moju naklonost prirodi i organskoj arhitekturi pa me uputio na odgovarajuću literaturu. Arhitektura prirode Zvonka Pađana i danas mi je najdraža knjiga.
Profesor je u fazi izrade koncepta zabranio korištenje računala. To je unijelo nemir među studente – bojali smo se da nećemo biti dovoljno dobri u crtanju. No brzo je odagnao tu nelagodu objašnjenjem da je svačija grafička interpretacija dio prezentiranja njegova autorskog rješenja.
Rezultat su bile nadahnute prezentacije, nova prijateljstva i predivna radna atmosfera. Ne sjećam se da je ijedan student osjetio stres prilikom predaje i prezentacije rješenja. Svatko od nas završio je radionicu s vrijednim znanjem i iskustvom, dobrom ocjenom, novim uzletom i izrazito snažnom željom za daljnjom suradnjom s profesorom Morsanom – konceptom mentorstva za koji sam do tada mislila da je na studiju arhitekture gotovo nemoguć.
Toliko elana i aktivne inspiracije u jednoj osobi. Tada mi nije bilo jasno kako netko s toliko znanja, iskustva i kvaliteta uspijeva biti toliko prizemljen i toliko predivan čovjek.
Nakon završetka studija nerijetko sam ga znala nazvati ili mu poslati e-mail, nakon čega bi me on nazvao. Znali smo dugo razgovarati o literaturi i stvaralaštvu poznatih arhitekata, često se referirajući na njihov odnos prema ljudskoj evoluciji i prirodi.
Kada sam pisala postove za web-blog, rekao je da mu moj istraživački proces izgleda kao prikupljanje građe za knjigu i ohrabrivao me da krenem djelovati u tom smjeru. Nazvao me prije tri mjeseca jer ga je moj razgovor s Nikolom Bašićem potaknuo na razmišljanje o sakralnoj arhitekturi, koja je u Hrvatskoj bitno podcijenjena. S velikim žarom i povjerenjem u mene predlagao je da snimim epizodnu emisiju na tu temu u TV-produkciji.
Takav je bio naš dragi Boris Morsan: profesor, stručnjak, mentor, prijatelj – utočište gdje nestaje svaka nesigurnost. U svakome je vidio nešto posebno. Čak i kada bih posumnjala u sebe, on je svakom rečenicom budio moju uspavanu snagu. Uvijek sam se divila njegovoj sposobnosti da s tolikom lakoćom učini sugovornika boljom osobom.
Duboko sam potresena njegovim odlaskom, no znam koliki je trag ostavio na svakome tko ga je imao čast poznavati. Sigurna sam da je to golema ostavština.
Hvala Vam, dragi profesore, na svemu. Nikada Vas neću zaboraviti.
Arhitekt Robert Gradečki: Sa samo jednim našim razgovorom ostavio je nevjerojatan trag i smjer u mojem životu
Profesor Boris Morsan, tada u 60 -im godinama, arhitekt je koji je sa samo jednim našim razgovorom ostavio nevjerojatan trag i smjer u mojem životu.
Profesor koji je na toliko jednostavan način, bez ikakvih normi, bez floskula i teških službenih riječi, a sa hrpom poštovanja prema studentu, došao na sat vježbi iz projektiranja.
"Kolega, nemrem vam ni ja baš svaki dan nešto super napraviti. Prođe nekad i mjesec da nisam kreativan. Evo, već tri tjedna doma sam zidam potkrovlje. Pomalo... i evo jučer navečer mi je pala ideja, a za sat vremena sam napravio rješenje koje me mučilo tri tjedna. Odi doma, odi u park. Dođi sljedeći tjedan ili za dva, tri. Ima vremena sve još smisliti."
Za tri tjedna došao sam s idejom poslovne zgrade na lokaciji današnjeg Parka Kneževa. Dok su svi radili ugrađenu zgradu, meni je tu odgovarao toranj, slobodan i otvoren na sve četiri strane, s parkom i šetnicom sjever - jug. Na sljedećim vježbama sam imao gotov projekt, a za tjedan, dva ocjenu i potpis. Mjesec dana prije kraja semestra.
Kreativnost se ne da prisiliti. Kreativni proces je proces. Moraš se osloboditi svega ljudskog što te pritišće u danu, pogotovo vremena, i pustiti da um slobodno šeće idejama. Nema tog ugovora ni roka koji će na silu iz tebe izbaciti dobru arhitekturu.
Hvala Vam dragi profesore. Sjetim Vas se svakodnevno.
Arhitekt Luka Lipšinić (potpredsjednik DAGGK-a): Uvijek je bio spreman podijeliti svoja znanja i stavove
Profesor Boris Morsan bio je dugogodišnji pridruženi član Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac. Iako je živio i radio u Zagrebu, često je upravo putem DAGGK-ove platforme pokazivao svoju veliku strast prema karlovačkoj renesansnoj Zvijezdi i njezinom ''kulturnom krajoliku'', kako je on volio nazivati prostor koji okružuje karlovačku tvrđavu i prostire se prema obalama rijeka Kupe i Korane.
Zalagao se za zaštitu valorizacije nikada dovršene utvrde Orlice na lijevoj obali rijeke Kupe te uspostavljanje koncepcije prostornog razvoja grada Karlovca, dok je tzv. Magaševu liniju - prometnu transverzalu koja spaja gradska naselja Novi Centar i Zvijezdu – isticao kao izuzetan urbani element. Kao kolega, uvijek je bio spreman podijeliti svoje znanje i stavove. Njegov odlazak iznenadio je članove DAGGK-a, a vjerujemo i sve ostale Karlovčane koji su imali priliku s njim surađivati i družiti se.
Ostavština Borisa Morsana: Od zagrebačkih katedri do karlovačke Zvijezde
U nastavku prenosimo objavu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu povodom smrti cijenjenog profesora i arhitekta:
Boris Morsan rođen je 1943. godine u Karlovcu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967.godine, magistrirao 1982., a doktorirao 1987. godine, također na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu bio je nastavnik i na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1972. godine radi na katedri za arhitektonsko projektiranje.Od 1989. godine je docent, od 1995. godine izvanredni profesor na Arhitektonskom projektiranju. Vizualne komunikacije u arhitekturi i Prostorni problemi dizajna izvodi na Studiju dizajna. Od 2000.godine je redovni profesor te uvodi novi predmet Kritika u arhitekturi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a od 2002. godine izvodi predmete Osnove arhitekture i Arhitektura spomenika na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1991.do 2009. godine vodi znanstveno istraživački projekt „Arhitektura i mentalno zdravlje“. Osim nastavne djelatnosti i znanstvenog područja, ostavio je i značajan opus u praksi kroz niz studija, projekata i realizacija. Za projekt crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 1997. godine je dobio nagradu Viktor Kovačić.
Njegov izrazito važan angažman je bio u procesu osnivanja Hrvatske komore arhitekata, čiji je bio kasnije član i aktivan djelatnik na raznim funkcijama. Bio je također izrazito aktivan u raspravama o karlovačkom urbanizmu i arhitekturi i zagovornik obnove Zvijezde u svom obliku utvrde, kao i očuvanje zelenog pojasa uz Koranu do ušća u Kupi.
Zahvaljujemo Marinu Bakiću i Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na ustupljenim fotografijama prof. Morsana.
